Kasarne Trešnjevke Drvored kestenova kao ostatak od ukinute vojarne na Selskoj cesti [GP 2013.]

Kasarne Trešnjevke

08. 12. 2013.

Na području današnje Trešnjevke su se tokom njezine povijesti nalazile dvije kasarne, svaka sa svojom vrlo različitom poviješću.

Bivša kasarna na Selskoj cesti je jedna od najstarijih izgrađenih lokacija Trešnjevke. Već je na karti iz 1853. godine područje Ciglenice (dakle, nešto sjevernije od kasnije lokacije kasarne) označeno područje pod imenom „Exerzierplatz“ koje je očito služilo za vježbanje vojnika.

Tokom vremena se na terenu uz Selsku cestu uređivao prostor za vježbanje koji je pod imenom „logor“ vidljiv na svim kartama izdanim između dva svjetska rata (na karti iz 1932. pod imenom „Logor Krste Frankopana“), dok je na kartama nakon Drugog svjetskog rata taj teren ucrtavan bez ikakvih oznaka, vjerojatno radi čuvanja “vojne tajne”. U to doba je tamo bila smještena pješadijsko-artiljerijska brigada s velikim voznim parkom za vuču artiljerijskih oruđa i benzinskom pumpom uz Stubičku ulicu gdje je bio i veliki kolni ulaz. Kasarna je tada nosila naziv “27 juli”, po datumu Dana ustanka naroda Hrvatske koji je u doba Jugoslavije bio republički praznik.

Nakon osamostaljenja Hrvatske kasarna je napuštena i tokom posljednjih godina je postala građevinsko zemljište na kojem polaganim korakom nastaje novi stambeno-poslovni blok na Pongračevom. Od bivše kasarne je ostao samo djelić nekadašnjeg drvoreda divljeg kestena uz Selsku cestu.

Međutim teren te kasarne je za zagrebačku i hrvatsku povijest važniji radi jednog drugog događaja. Naime, 1909. godine je na području spomenutog vojnog vježbališta uređen prvi aerodrom u gradu Zagrebu. Poznati izumitelj, inženjer Eduard Slavoljub Penkala, dobio je dozvolu da tamo uredi travnatu uzletno-sletnu stazu i hangar u kojem je konstruirao prvi avion u Hrvatskoj. Njegov mehaničar Dragutin Novak, 23. lipnja 1910. godine uzlijeće s Penkalinim avionom i ulazi u povijest kao prvi hrvatski pilot. Avion se, kasnije, prilikom jednog Novakovog leta 20. listopada 1910. godine oštetio i Penkala je odustao od daljih istraživanja.

U više izvora nalazi se zapis da je spomenuti let izveden na uzletištu na Črnomercu, međutim radilo se upravo o terenu uz Selsku koji je s Črnomercem pojmovno povezan vjerojatno preko tamošnjih kasarni.

Otvoreni prostor bivše kasarne na Selskoj cesti [GP 2013.]
Otvoreni prostor bivše kasarne na Selskoj cesti – vjerojatna površina Penkalinog uzletišta [GP 2013.]

Zanimljivo je da je područje oko kasarne (raskršće Selske ceste i Baštijanove ulice) nekadašnjim urbanističkim planovima bilo planirano kao centar tog dijela Trešnjevke – s tom namjerom je tamo izgrađena Osnovna škola Augusta Šenoe, crkva sv. Marka Križevčanina, a na jugozapadnom dijelu raskršća je bilo ucrtano proširenje pod naslovom Istarski trg od kojega je danas ostalo tek nekoliko objekata koji nose kućne brojeve tog trga.

Druga kasarna koju treba spomenuti je kasarna Prečko. Teritorijalno gledajući ta se kasarna nalazi na području gradske četvrti Susedgrad, no kako je ona tokom vremena promatrana kao dio naselja Prečko čije je ime i nosila onda ćemo ju spomenuti i ovdje.

Nije poznato vrijeme nastanka te kasarne, no pouzdano se zna da je tokom Drugog svjetskog rata u njoj bile smještene njemačke jedinice (pogledajte kartu iz 1944. godine). Nakon završetka rata je u kasarni bio smješten logor za zarobljene njemačke vojnike i domobrane iz kojeg su mnogi krenuli na put s kojeg se nikad nisu vratili.

Poslije toga je kasarna pretvorena u skladište, a do nje je doveden i željeznički kolosijek kojim je kasarna povezana s teretnim kolodvorom kod Črnomerca. Nakon osamostaljenja Hrvatske je kasarna napuštena i na njenom je terenu izgrađeno novo POS-ovo naselje. Od stare kasarne su ostali vidljivi samo ostaci drvoreda jablanova na istočnoj strani, uz šetnicu prema trgovačkom centru Mercator.

I jedna priča koja nije izravno vezana uz Trešnjevku, ali govori o nastanku kasarni na gradskom području: Iako su prvobitno vojni tereni i kasarne bili planirani u istočnom dijelu grada, u drugoj polovici 19. stoljeća je odluka izmijenjena i počinje gradnja pješadijske vojarne na današnjem Trgu Franje Tuđmana. Lokacija za gradnju je utvrđena 1887., a građena je 1888.-89. te nazvana Rudolfovom kasarnom prema prijestolonasljedniku Rudolfu koji je i položio kamen temeljac. Tom gradnjom je nastao povijesni kompleks zgrada koji je većim dijelom srušen sredinom 70-ih godina, a preostale zgrade su danas u upotrebi republičkih i gradskih službi. Cijeli ostali neizgrađeni teren pretvoren je srećom u javnu travnatu parkovnu površinu.

Glavna zgrada i zelena površina na mjestu bivše Rudolfove kasarne [GP 2013.]
Glavna zgrada i zelena površina na mjestu bivše Rudolfove kasarne [GP 2013.]

Napisao: Penzić

Vezani tekstovi:

Zanimljive poveznice:

 

Komentari 10

  1. zoran 11.06.2014, 14:57

    odnosi se na kasarnu u selskoj mislim da je ostala još zgrada radionice i deo zida od cigle koji je okruživao kasarnu

  2. Mića Bor 03.02.2016, 20:06

    Sluzio sam bivsu JNA u kasarni 27 Juli.1968 sa Lovrom iz Rijeke,pozdrav za njega i sve ostale.

  3. Urba 08.03.2016, 12:35

    Bivša kasarna JNA 27. Juli na Selskoj cesti odigrala je izuzetnu ulogu u Domovinskom ratu. Dana 15.9.1991. uz sudjelovanje odreda Narodne Zaštite “Pongracevo” osvojena je na srecu bez ljudskih žrtava. Navedena vojarna sluzila je kao skladiste JNA i osim razne vojne opreme bez nekog veceg strateškog znacaja, u nekim hangarima pronasli smo nesto sto nas je sve zaprepastilo.Bile su to Americke haubice, kalibra 203mm, dobivene kao vojna pomoc SAD, nakon Titovog sukoba sa Staljinom. Neke od njih su bile namjerno oštećene ali su nakon popravaka odigrale nemjerljivu ulogu u Domovinskom ratu, zbog svoje izuzetne razorne moci, poglavito na Pokupskom a kasnije i na istočno Posavskom ratistu, gdje su pravile red na tzv “koridoru”Republike Srpske. Uz njih je zarobljena i nekolicina pripadajucih vucnih vozila, gusjeničara. Jedan od članova posade koja je opsluzivala te haubice je tijekom rata bio i gospodin Dragec iz Veprinačke ulice.

  4. vanja 20.04.2016, 12:57

    Urba, hvala ti na ovim podacima, nismo to znali!

  5. Salko 10.06.2016, 13:41

    a je bilo teško osvojiti tu kasarnu.Ostavili su unutra tri jadna ,preplašena vojnika!

  6. djordje vukadinovic 19.10.2020, 13:57

    Urba, ja sam bio jedan od vojnika tada u toj kasarni, klinac od 18god.Bilo nas je oko 15 tak mladih vojnika tadašnje JNA. Taj dan smo dobili ultimatum da se predamo do 18h ali naš kapetan nije hteo ni da čuje.Sva sreća glavnokomandujući u toj maloj kasarni je bio neki hrvatski oficir koji se lečio na VMA u Beogradu i koji je uspeo taj dan da dođe do Zagreba i da ubedi kapetana da preda kasarnu.Nas su prebacili u zgradu Crvenog krsta i dali nam neku lovu za autobus ka Srbiji.

  7. Vlada 11.01.2022, 09:42

    Mislim da je to bio zatvor za aktivne vojnike JNA jesen 1991. Čuvari su bili korektni prema zarobljenicima

  8. Dejan Jakšić 18.04.2023, 22:25

    Bio sam komandir straže u kasarni 27 juli spomenutog datuma. Vojnika Vukadinović Đorđa se ne sjećam. Kasarna nije bila zatvor za vojnike JNA nego skladište vojne opreme, spomenute haubice bile su također uskladištene u toj vojarni. Vojarna je bila minirana kao i skladišta, kutije za aktiviranje eksploziva bila je u stražari. Bila su 4 stražarska mjesta na kojima je bilo po 3 vojnika u smjenama, komandir i razvodnik straže. Također su bili nekoliko vojnika koji su bili zaduženi za održavanje skladišta. Stražu su davali vojnici iz VP1947/14 iz kasarne Maršal Tito, Zagreb gdje sam i sam služio vojni rok. Straža se predala bez pružanja otpora.

  9. vanja 19.04.2023, 10:09

    Dejane, hvala ti na dijeljenju tvojih sjećanja na te svima teške dane, kako svima vama u kasarni, tako i ljudima izvan nje, osobito susjedima!

    Vanja Radovanović, član Uredništva projekta Mapiranje Trešnjevke pri Centru za kulturu Trešnjevka

  10. URBA 21.11.2023, 11:22

    Sretan sam da su se javila dvojica bivsih vojnika koji su sluzila vojni rok,odnosno dio vojnog roka u toj kasarni.Hvala Bogu, da je barem u tom dogadjanju prevladao razum i da je sve proslo bez ljudskih zrtava i sa jedne i druge strane.Ipak se tu radilo o mladim ljudima,gotovo djeci,koji su se ne svojom voljom nasli u situaciji za koju nisu bili krivi i za koju nisu mogli shvatiti.Konacno i vecina od nas starijih,sluzila je vojni rok u JNA,daleko od kuce pa ce moci razumjeti o cemu govorim.

    Tu se i krije ocitovanje na tekst gospodina Salka o “dva,tri preplasena vojnika”.Buduci da je vojarna/kasarna bila minirana ,da je unutra bio najmanje jedan vod dobro naoruzanih vojnika,da je tadasnji vrsioc duznosti odnosno zamjenik komandanta kategoricki odbijao bilo kakve razgovore o eventualnoj predaji a da je bila smjestena u gusto naseljenom podrucju,lako se se mogao odigrati scenarij iz Bjelovara i majora Tepica, mozda I sa tragicnijim posljedicama!!!Na srecu,razum je prevladao I krv nije prolivena,bilo s jedne,bilo s druge strane.Kamo srece da je I u drugim slucajevima bilo razuma,puno bi ljudskih zivota bilo sacuvano a I Hrvatska ne bi bila razorena/ o BIH da I ne govorim/

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )

Izdvojeni članci

[am_post_grid infinite_scroll="true" orderby="rand" filter="no" cat="18,34,21,24,20,26,23,22,37,25,35" posts_per_page="8"]

Kategorije